djuza stojiljkovic - jos jedan prodje dan (ispravak)

Poslao: Banderas | Komentara: 1 | Glasova: 2 | Ocjena: 5 | Print
Djuza Stojiljkovic-Jos jedan prodje dan
  trkmar  27.3.13.

Gm                                 Cm
Jos jedan prodje dan, uzburkan k'o more
           D7                   Gm
duz pustih ulica, svetiljke vec gore.
G7       Cm             C#dim  Gm
Nek srce umorno, zeljno mirnih snova,
          D7             Gm
sada tiho plovi kroz ovu noc.

    G7
    Sa novim jutrom sve ce isto biti,
    Cm
    ja to dobro znam.
             A7
    Do novog susreta sa vama,
        D7
    dovidjenja.

          Gm                  Cm
Nek zvuci pesme te, ispunjeni setom,
           D7         C#dim D7 Gm  Cm Gm
sada mirno plove kroz o.....vu noc.
 Komentari:
Poslao :: Rudi
Serija Pozorište u kuci bila je prva i posljednja građanska priča u povijesti jugoslavenskih televizija. Nastala je prije planetarne pojave sapunica, ali je trajala godinama i na nevjerojatno elastičan i prilagodljiv način pratila je život prosječne jugoslavenske urbane obitelji. U dramaturgiju Pozorišta u kući uklapale su se sve društvene i političke promjene, svi događaji, potresi i prevrati Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj...itd.
U to vrijeme mrak i noć su još uvijek imali izravne veze sa spavanjem. Većina nacije je radila od sedam do tri, a Englezi su nam djelovali kao svjetsko čudo i zadnje lijenčine jer su radili od devet do pet, tako da je i televizijska shema bila prilagodjena ranom spavanju, pa je Pozorište u kući dugo bilo emitirano u terminu pred televizijski dnevnik. Prebacivanje serije u vrijeme poslije dnevnika smatralo se revolucionarnom promjenom oko koje su u sedmičnim novinama bila provedena prava ispitivanja javnog mijenja i trajala je polemika oko toga je li osam sati prekasno vrijeme za emitiranje serije koju je želio vidjeti svaki Jugoslaven. Dan emitiranja mijenjan je od nedjelje u letvrtak, a potom i u subotu. Bile su to godine kada je televizijski program radnim danom završavao već oko deset, obično emisijom ozbiljne muzike, a radni od neradnih dana razlikovali su se samo po tome što neradnim nije prikazivan školski program. Tih godina još uvijek su postojale škole u koje se išlo i subotom tako da se samo za nedjelju moglo sa sigurnošću reći da je neradni dan.
Kako se živjelo u domu Rodoljuba Petrovića? Ni bolje, ni lošije nego u domovima većine Jugoslavena. Naime, sedamdesete su bile posljednje naše godine u kojima se stvarno moglo govoriti o prosječnoj porodici jer se nismo bili podijelili na bogate i siromašne i jer je kolor televizor bio simbol socijalnog statusa, ali su do njega mogli doći i oni koji su imali puno djece i koji su zapravo bili siromasi. Tek s pojavom golfa podijelili smo se na one koji su mogli kupiti golf i one koji do golfa nikad neće doći. Rodoljub Petrović vozio je fiću, sanjao je o fijatu 1300, a kućnu pomoćnicu Tinu mogao je držati jer mu je Tina u isto vrijeme bila i podstanarka, pa su se troškovi prebijali. Porodica je, uključujuci Vasu S. Tajčića, bila strašno bliska i prepoznatljiva, kakva nam više nikad, ali baš nikad, neće biti ni jedna jedina televizijska i filmska porodica. A kada bi Petrovićima u posjetu došla baka Vuka iz Pržogrnaca, pola se Jugoslavije sramilo kroz smijeh jer je pola Jugoslavije imalo neku baku seljanku koja je služila samo tome da donosi krumpire, suho meso i sir i da joj se otkida i prodaje komadić po komadić imanja kad god se želi kupiti novi auto.
Na odjavnoj špici tužnim je glasom pjevao Vlastimir Đuza Stojiljković: Duž pustih ulica svetiljke već gore, a srce umorno, puno mirnih snova, sad tiho plovi kroz ovu noć... Bio je to mali, skoro nevidljivi prelaz od televizije do života.
Pjesma “Još jedan prođe dan" je u originalu pjesma "Kroz prozor zamagljen" koji je tema filma "Pukotina raja" a glavnu žensku ulogu je igrala Ljubica Jović(kasnije poznata Laura) iz tv serije " U registrasturi" .
Poslao: Banderas | Komentara: 1 | Glasova: 2 | Ocjena: 5 | Print